Svako mjesto ima „svoje” svjetlo koje ga razlikuje od bilo kojeg drugog mjesta na svijetu. Ritam svjetla i tame, vedrog i oblačnog, bistrog i tmurnog različit je u Sarajevu i Dubrovniku, New Yorku i Tokiju... Ljetnji dan u Dubrovniku mnogo je svjetliji i veseliji nego u Sarajevu, jer se sunčeva svjetlost reflektira od površine mora i bijelog kamena. Ali zato zimski dan u Sarajevu može biti mnogo veseliji nego dan u puno toplijem Dubrovniku zbog reflektirajućeg svjetla snijegom pokrivenog krajolika. A što se događa noću? Kako dnevni specifikum svjetla koji određuje genius loci interpretirati umjetnim svjetlom? Može li gradska rasvjeta biti unikatna i autentična, ali i tehnološki napredna i energetski efikasna? To su pitanja kojima se bavio arhitekt Srđa Hrisafović projektirajući iluminaciju za staru jezgru Sarajeva - Baščaršiju i gradske mostove.